Address
304 North Cardinal
St. Dorchester Center, MA 02124
Work Hours
Monday to Friday: 7AM - 7PM
Weekend: 10AM - 5PM
Address
304 North Cardinal
St. Dorchester Center, MA 02124
Work Hours
Monday to Friday: 7AM - 7PM
Weekend: 10AM - 5PM

Mons. prof. dr. sc. Tomislav Ivančić (30. studenoga 1938. – 17. veljače 2017.) bio je hrvatski katolički teolog, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, sveučilišni profesor, filozof, pisac, evangelizator i utemeljitelj hagioterapije. Kao jedan od najistaknutijih hrvatskih teologa druge polovice 20. i početka 21. stoljeća, svojim je znanstvenim radom, pastoralnim djelovanjem i neumornim navještajem Evanđelja ostavio dubok trag u životu Crkve, hrvatskoj akademskoj zajednici i suvremenoj teološkoj misli. Njegovo djelovanje obuhvaćalo je istraživanje fundamentalne teologije, razvoj hagioterapije, evangelizaciju, izdavaštvo i obrazovanje, a u svemu što je radio nastojao je povezati vjeru s konkretnim životnim iskustvom čovjeka.
Tomislav Ivančić rođen je 30. studenoga 1938. godine u Davoru. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu studirao je filozofiju i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski studij nastavio je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je stekao magisterij iz filozofije, magisterij iz teologije te doktorat iz teologije. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1966. godine u Rimu.
Po povratku u Hrvatsku 1971. godine započeo je svoje dugogodišnje djelovanje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Gotovo četiri desetljeća istodobno je razvijao znanstveni, nastavnički, pastoralni i izdavački rad, nastojeći da teološka misao ne ostane zatvorena u akademskim okvirima, nego da bude u službi čovjeka i njegova cjelovitog razvoja.
Teologija je bila središte znanstvenoga i životnoga djelovanja mons. Tomislava Ivančića. Kao profesor fundamentalne teologije posvetio se istraživanju objave, odnosa vjere i razuma, religija, suvremenoga ateizma, teološke epistemologije, ekleziologije i nove evangelizacije. Njegova znanstvena nastojanja nisu ostajala na teorijskoj razini, nego su bila usmjerena prema čovjeku i njegovim temeljnim egzistencijalnim pitanjima.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio je pročelnik Katedre fundamentalne teologije, a od 1998. do 2001. godine dekan Fakulteta. Godine 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Bio je član brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih tijela, a njegov je rad pridonosio razvoju fundamentalne teologije i njezinoj većoj prepoznatljivosti u Hrvatskoj i inozemstvu.
Papa sv. Ivan Pavao II. imenovao ga je članom Međunarodne teološke komisije pri Svetoj Stolici, a papa Benedikt XVI. obnovio mu je mandat. Bio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu te papinski kapelan s naslovom monsinjora.
Kao znanstvenik nastojao je pokazati da između vjere i razuma ne postoji suprotnost, nego sklad. Smatrao je da je zadaća teologije ne samo tumačiti sadržaj vjere nego i odgovarati na pitanja suvremenoga čovjeka te graditi dijalog između Crkve, znanosti i kulture.
Tomislav Ivančić pripadao je naraštaju hrvatskih teologa koji su nakon Drugoga vatikanskog koncila nastojali teologiju približiti suvremenom čovjeku. U svojem je radu spajao akademsku preciznost sa svećeničkom osjetljivošću i pastoralnim iskustvom. Nije se zaustavljao na teorijskim odgovorima, nego je uvijek tražio način kako evanđeosku poruku učiniti razumljivom, životnom i djelotvornom.
Njegovo djelovanje obilježavali su otvorenost prema dijalogu, poštovanje prema svakom čovjeku i uvjerenje da se na najdublja životna pitanja može odgovoriti samo cjelovitim pogledom na ljudsku osobu. Upravo ta povezanost znanstvenika, svećenika i čovjeka duboke vjere obilježila je njegovo cjelokupno djelovanje.
Iako je ostvario zapaženu akademsku karijeru, mons. Ivančić svoj je život prije svega živio kao svećenik. Pastoralni rad i navještaj Evanđelja bili su nerazdvojivi od njegova znanstvenog djelovanja. Vjerovao je da teološka spoznaja svoju puninu nalazi tek kada postane navještaj, susret i služenje čovjeku.
Od početka sedamdesetih godina intenzivno se posvećuje evangelizaciji, osobito mladih, studenata, obitelji i odraslih vjernika. Bio je među pionirima nove evangelizacije u Hrvatskoj, razvijajući modele navještaja koji su odgovarali izazovima suvremenoga društva. Na poticaj kardinala Franje Kuharića pokrenuo je Seminare za evangelizaciju Crkve, koji su tijekom desetljeća održavani diljem Hrvatske te u brojnim europskim i izvaneuropskim zemljama. Kroz njih su prošli tisuće sudionika – svećenika, redovnika, redovnica i laika – osposobljavajući se za aktivno svjedočenje kršćanske vjere.
Iz njegova pastoralnog djelovanja nastala je i Zajednica Molitva i Riječ, koja okuplja vjernike u molitvi, formaciji i evangelizaciji. U njezinu je radu mons. Ivančić ostvarivao svoju viziju Crkve u kojoj svaki vjernik preuzima odgovornost za navještaj Evanđelja i služenje bližnjemu.
Jedan od najizvornijih doprinosa mons. Tomislava Ivančića jest razvoj hagioterapije. Ona nije nastala odvojeno od njegova teološkog rada, nego kao plod dugogodišnjega znanstvenog promišljanja o čovjeku i iskustva stečenoga u pastoralnom radu.
Polazeći od uvjerenja da je čovjek jedinstvo tijela, psihe i duha, istraživao je područje čovjekove duhovne dimenzije te nastojao odgovoriti na pitanja patnje, unutarnjih rana, krivnje, besmisla i duhovnih bolesti koje se ne mogu objasniti isključivo medicinskim ili psihološkim pristupom. Iz tih je istraživanja razvio hagioterapiju kao metodu pomoći čovjeku na području njegove duhovne stvarnosti.
Godine 1990. osnovao je Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu, iz kojeg se postupno razvila mreža centara za hagioterapiju u Hrvatskoj i drugim zemljama. Razvio je i obrazovni sustav za hagioterapeute te postavio teorijske temelje discipline koja je danas prepoznata kao važan dio njegova znanstvenog i pastoralnog nasljeđa.
Tomislav Ivančić bio je jedan od najplodnijih hrvatskih teoloških i duhovnih autora. Objavio je više od osamdeset knjiga iz područja fundamentalne teologije, duhovnosti, evangelizacije i hagioterapije, a mnoga su njegova djela prevedena na strane jezike te su doživjela više izdanja.
Uz knjige objavio je velik broj znanstvenih i stručnih članaka, sudjelovao na međunarodnim kongresima te uređivao i surađivao u domaćim i inozemnim teološkim časopisima. Njegov stil odlikovali su jasnoća, sustavnost i nastojanje da složena teološka pitanja približi širokom krugu čitatelja i slušatelja.
Za svoj znanstveni i društveni doprinos odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.
Središnje mjesto u promišljanju mons. Ivančića zauzimao je čovjek. Njegova teologija nije bila zatvorena u teorijskim raspravama, nego usmjerena prema konkretnim pitanjima ljudske egzistencije – smislu života, slobodi, ljubavi, istini, patnji, opraštanju i nadi.
Bio je uvjeren da kršćanska objava nije tek skup vjerskih istina, nego susret koji čovjeka mijenja i osposobljava za puninu života. Zato je tijekom cijeloga života nastojao povezati znanstveno istraživanje, pastoralnu praksu i osobno iskustvo vjere. Njegov rad svjedoči o dubokom uvjerenju da su teologija, evangelizacija i služenje čovjeku nerazdvojive dimenzije istoga poslanja.
Mons. prof. dr. sc. Tomislav Ivančić preminuo je 17. veljače 2017. godine u Zagrebu, ostavivši iza sebe bogatu znanstvenu, duhovnu i kulturnu baštinu.
Njegovo nasljeđe živi kroz knjige, znanstvene radove, predavanja i brojne učenike, suradnike i zajednice koje nastavljaju razvijati područja kojima je posvetio svoj život. Hagioterapija, Zajednica Molitva i Riječ, centri za hagioterapiju te brojne inicijative nastale iz njegova djelovanja svjedoče o trajnosti njegove misli i njezinoj aktualnosti.
Zaklada Tomislav Ivančić nastavlja čuvati, proučavati i promicati njegovo znanstveno, duhovno i kulturno nasljeđe. Kroz istraživanja, izdavačku djelatnost, obrazovne programe i druge projekte nastoji omogućiti da njegova teološka misao, evangelizacijsko djelovanje i doprinos razumijevanju čovjekove duhovne dimenzije ostanu trajno nadahnuće i budu dostupni sadašnjim i budućim naraštajima.